DAVID SANDIĆ ,NACIONALNI PRVAK I  NAJBOLJI MTB XC KADET U HRVATSKOJ ZA 2022. GODINU., RAZGOVOR SA ZVIJEZDAMA

PONOS ISTARSKOG SPORTA

„Razgovor sa zvijezdama“ projekt je medijske grupe Srednje škole Mate Blažine Labin, a treći je gost razgovora David Sandić, učenik trećeg razreda elektrotehničkog usmjerenja,član BK Albona 1921. i nacionalni prvak te najbolji MTB XC kadet u Hrvatskoj za 2022.godinu.

Osvajanje mnogih odličja ovog svestranog i ambicioznog srednjoškolca povod je ovog intervjua. Naša mlada biciklistička zvijer, David Sandić, prepoznat je u Istri i šire. Uz biciklizam i svoje hobije, školu nije nikad izostavio te prolazi s odličnim uspjehom, a natjecanja su neizostavni dio njegova školovanja. Karizmatičnost, društvenost, ambicioznost, odlučnost, dobrota, velikodušnost i predanost radu samo su neke od njegovih vrlina. Sandić se profesionalno predao biciklizmu proučavajući njegove vrijednosti, ljepotu i moć uz ostvarenje hvalevrijednih rezultata. Znamo da samo upornim trudom i radom možemo napraviti dobar rezultat, a Sandića bez razmišljanja možemo proglasiti ponosom istarskog sporta. Njegov početak i ideje za budućnost otkrijmo zajedno.

Vožnja biciklom vrhunac je ljudskog napora

Biciklizam bih definirala kao vrstu prijevoza na ljudski pogon , a uz to je i izvrsna aerobna aktivnost. Kako je izgledao tvoj put do sportske karijere, što te potaknulo na njega i koji su po tvome mišljenju najvažniji čimbenici na tom putu?

Put do karijere bio je spontan. U početku nisam imao neke prevelike ciljeve nego sam “živio u trenutku”. Trenirao sam judo 8 godina, ali sam također svako malo išao po biciklijadama i vožnjama s obitelji. 2019. godine sam počeo odlaziti po utrkama i intenzivnije se baviti biciklizmom. Najzaslužniji za sve ovo su moji roditelji koji su me cijelo vrijeme podržavali i usmjeravali, a sam sam birao svoj put.

Uz biciklizam u mlađim danima si prakticirao judo, najčešću borilačku vještinu u svijetu i drugi najveći sport u primjeni iza naširoko prakticiranog nogometa. Treniraš li još ovaj sport ili te sudbina odvela na drugi put?

U početku je bio plan kombinirati jedno i drugo, ali kako je posvećenost biciklizmu rasla, nisam imao toliko energije i vremena pa sam ostavio judo.

Koju bi razliku i poveznicu naveo između juda i biciklizma?

Oba su sporta individualna, ali su zapravo skroz različiti. S judom sam dobio dobru osnovu, najviše u područjima snage, motorike, kondicije i discipline.

Danas je tvoj uspjeh prepoznat u cijeloj Istri, a i šire. Kada si po prvi put osjetio poziv za profesionalno bavljenje biciklizmom?

Prvi put sam osjetio želju za bavljenjem biciklizmom 2019.godine na MTB kampu u Pazinu. Do tada je to bilo samo “vozikanje”. Od tog trenutka se moja razina posvećenosti samo povećava.

Kada si otkrio svoj talent u tom sportu?

Ne bih rekao talent, ali to nešto sam otkrio na svojoj prvoj utrci koja je ujedno bila državno prvenstvo 2019. godine. To je bila XCO Banovo brdo u Osijeku i osvojio sam 3. mjesto.

Jesi li  imao uzore koje si pratio kao dijete , a imaš li ih i danas?

Kao dijete nisam imao neke konkretne uzore jer sam se još tražio i najčešće su to bili ljudi iz okoline. Danas imam neke uzore što se tiče biciklizma, a i općenito života. Istaknuo bih Vlada Dascala.

Povjerenje u sebe je prva tajna uspjeha

Uspjeh je zbir malih napora ponavljanih iz dana u dan. Tajna uspjeha je postojanost svrhe. Kako izgledaju tvoji treninzi i koliko često treniraš? Prakticiraš li odlazak u teretanu?

Treniram cca. 6 puta tjedno. Ovisno o dijelu sezone, treninzi se mijenjaju po intenzitetu i duljini. Variraju u trajanju od jedan do četiri sata. U zimskom razdoblju odlazim i u teretanu te nekad i trčim.

Motivacija je za mene proces unutar pojedinca koji potiče, održava i usmjerava ponašanje prema određenom cilju. Što u životu smatraš najvećom motivacijom i utjehom? Što te to uvijek gura naprijed i potiče da nikada ne odustaješ? Kako tvoja obitelj gleda na tvoju sportsku karijeru?

Kao što sam već rekao, najveća podrška su mi roditelji, obitelj te prijatelji. Najvećom motivacijom smatram odličan uspjeh u školi te rezultate sa utrka. To me ujedno gura naprijed. Također smatram da za svakodnevne treninge nije toliko zaslužna motivacija koliko disciplina.

U intervjuu s Jagodićem otkrili smo da se u judu napreduje kroz stupnjeve pojasa. Do kojeg si ti pojasa stigao u judo karijeri?

Stigao sam do smeđeg pojasa, jedan ispod crnog.

Približi nam kako se napreduje u biciklizmu za razliku od juda te koje sve vrste biciklizma postoje (brdski,….) te koje ti prakticiraš? Koji ti je najdraži i zašto?

Za napredak su bitni treninzi, a isto tako su jako bitni odmor i prehrana. Postoji više vrsta biciklizma npr. brdski, cestovni, dvoranski… Od svake vrste postoji više disciplina npr. od brdskog biciklizma postoje enduro, downhill, XCM(maratoni)… Ja vozim cross country (XC) te cestovnibicikl, a što se tiče utrka najviše sudjelujem u cross country olympic (XCO). To su utrke kružnog formata od cca. 4km po šumi i vozi se više krugova u trajanju od oko sat vremena.

Pobjeda nad strahom je početak mudrosti

Biciklizam nudi izazovnu okolinu u kojoj će polaznici postići fizički i psihički napredak koji će se manifestirati i na segmente života izvan sporta. Koje bi prednosti izdvojio za pojedinca koji se osobno i profesionalno predao biciklizmu?

Mislim da su najveće prednosti to što osoba psihički sazrije. Stekne neke bitne osobine poput upornosti, organiziranosti, predanosti. Najveća prednost koju osoba dobije je slaganje prioriteta u svakodnevnici.

Uporan trud i rad ključ su uspjeha. Koji je tvoj najveći uspjeh u sportu i što smatraš svojom najvećom životnom pobjedom?  Kako si se pripremao za velika natjecanja i koliko su pripreme vremenski trajale?

Trenutno najveći uspjesi su mi prva mjesta na državnim prvenstvima. Pripreme za utrku ne počinju prije utrke, nego se spremam za njih skoro pola godine prije.

Imaš li neki ritual prije svakog natjecanja koji nikada ne propuštaš obaviti i za koji vjeruješ da ti donosi sreću?

Prije utrke je jako bitna prehrana i zagrijavanje, a osim toga ne bih ništa posebno izdvojio. Zagrijavanje traje oko pola sata i tad se tijelo priprema na napor.

Postoji li neko natjecanje u tvojoj sportskoj karijeri te rezultat s kojim nikako nisi bio zadovoljan i rado bi  vratio vrijeme i ponovio natjecanje?

Nije bilo natjecanja ili rezultata s kojim nisam bio nikako zadovoljan. Dogodilo se da nisam bio zadovoljan svojom vožnjom ili sam radio neke greške, ali time sam samo vidio na čemu trebam poraditi.

Osvojio si mnogobrojne sportske uspjehe i naslove. Osim što si proglašen nacionalnim prvakom te najboljim MTB XC kadetom u Hrvatskoj za 2022.godinu, koji su još tvoji uspjesi a da ih nisi nabrojao?

Izdvojio bih još iduće discipline na kojima sam osvojio prva mjesta na državnim prvenstvima XCO, XC maraton, XC uspon, XC eliminator te XC short track.

Svima je dobro poznato da si odlikaš u školi. Mnogi ti se dive kako uspijevaš organizirati školu i sport s dodatnim obavezama. Sportska karijera zahtijeva i poneka odricanja, mnogo truda, upornosti i rada.  Koja je tvoja tajna koegzistiranja škole i sporta? Kako se profesionalizam uklapa u život, karijeru i ljubavni život?

Od malih nogu sam naviknut kombinirati jedno i drugo te mi škola ne radi neki veliki pritisak. Ponekad je potrebno odreći se nekih aktivnosti, ali kad se prioriteti poslože, pronađem slobodno vrijeme i za ostale stvari.

Kraj ne postoji- postoji samo novi početak

Kažu da kada jednom zakoračimo u sport i ako ga istinski zavolimo, teško je zamisliti dan bez aktivnosti. Smatraš li da je doista tako ili bi opovrgnuo ovu izjavu?

Slažem se sa tim da se ne može zamisliti duže razdoblje bez aktivnosti. Tada se najčešće pojavljuje veća nervoza nego inače. Dapače, rekao bih da kratki period odmora dobro dođe i tijelu i glavi.

Gdje nalaziš toliku veliku motivaciju da se skoro svako jutro probudiš, sjedaš na bicikl i naporno treniraš?

Jednostavno volim bicikl i uživati u prirodi.

Budućnost dolazi polako, sadašnjost proleti, a prošlost stoji nepomično zauvijek. Problem s budućnošću je što obično dođe prije nego što smo spremni za nju. Rekla bih kako put u budućnost, nažalost, vodi kroz sadašnjost. Mogu li nam se snovi ostvariti ovisi o našoj upornosti, a pojedinci su krojači svoje sreće. Imaš li ti svoj neostvaren san i životni moto?

San svakog sportaša je sudjelovanje na olimpijskim igrama pa tako i meni.

Hoće li biciklizam i dalje biti u tvojoj rutini te gdje se vidiš za pet do deset godina?

Mislim da će mi biciklizam uvijek biti „tu negdje“ ovisno o količini slobodnog vremena. Za pet godina se vidim na fakultetu, a kasnije se namjeravam zaposliti u nekoj tvrtki, ovisno o smjeru studija.

Davide, zahvaljujem ti što si pristao biti drugi učenik škole tj. primjer u sportu. Zaključila bih na samom kraju kako je život kao vožnja biciklom. Trebamo neprestano ići naprijed , bez zaustavljanja da ne izgubimo ravnotežu, a ovaj intervju dokaz je ovoj činjenici. Želim ti puno uspjeha u daljnjem životu , školovanju i radu. Budi ustrajan u svojim ciljevima te uz trud ,angažiranost i upornost vjerujem da ćeš dospjeti do svojih ciljeva u životu. Pohvaljujem sve tvoje dosadašnje uspjehe, a grad Labin i cijela Istra te naša škola mogu se ponositi s tobom. Na samom kraju sa sigurnošću mogu reći da si ponos istarskog sporta. Želiš li nešto poručiti budućim generacijama biciklizma?

Na svom putu nisam uvijek dobivao pozitivne komentare, čuo sam svakakva zastrašivanja o školi i učenju te kako neće biti vremena. Poručujem svima da takve negativne glasine ignoriraju te da se dobro organiziraju i budu uporni. Upornost se isplati.

UREDILA : Frančeska Licul, 3.f

GOST: David Sandić, 3.e